ANTIMIKROBNI LIJEKOVI

PENICILINI

Penicilini su baktericidni lijekovi.

 

Mehanizam djelovanja penicilina: vjerojatno se radi o aktivaciji autolitičnih enzima koji razaraju bakterijsku stijenku nekih mikroorganizama.

 

Rezistencija mikroorganizama na peniciline: Neki organizmi proizvode β–laktamazu, koja inaktivira lijek

 

Kako premostiti problem rezistencije mikroorganizam na penicilin: učinak može spriječiti dodavanjem inhibitora β–laktamaze (klavulanska kiselina, sulbaktam ili tazobaktam).

 

Zašto perzistira problem rezistencije mikroorganizama na peniciline: raspoloživi inhibitori β–laktamaze ne inhibiraju ampC β–laktamaze koje obično proizvode Enterobacter, Serratia, P. aeruginosa, Citrobacter, Providencia i Morganella a samo djelomično mogu inhibirati β–laktamaze proširenog spektra koje stvaraju neke K. pneumoniae, E. coli i druge Enterobacteriaceae.

 

Indikacije:

Lijekovi slični penicilinu G (uključujući penicilin V) prvenstveno se koriste za gram–pozitivne organizme i neke gram–negativne koke (npr. meningokoke).

Amoksicilin i ampicilin su djelotvorniji protiv enterokoka i nekih gram–negativnih bacila, kao što su H. influenzae koji ne proizvodi β– laktamazu, E. coli i P. mirabilis; Salmonella i Shigella.

Penicilini rezistentni na penicilinazu upotrebljavaju se prvenstveno za S. aureus koji proizvodi penicilinazu. 

Penicilini širokog spektra (antipseudomonasni) imaju djelovanje slično ampicilinu ali su također djelotvorni i protiv nekih sojeva Enterobactera i Serratia te mnogih sojeva P. aeruginosa. 

Penicilini širokog spektra pokazuju sinergiju s aminoglikozidima, s kojima se obično kombiniraju za pseudomonasne infekcije.

CEFALOSPORINI

Cefalosporini su baktericidni a djelotvorni su protiv gram–pozitivnih i gram–negativnih bakterija.

 

Indikacije:

Cefalosporini 1. generacije imaju izvrsnu djelotvornost protiv gram–pozitivnih koka.

 

Cefalosporini 2. generacije i cefamicini (cefoksitin i cefotetan) često se koriste za polimikrobne infekcije koje uključuju gram–negativne bacile i gram–pozitivne koke.

 

Cefalosporini 3. generacije su djelotvorni protiv Haemophilus influenzae i nekih Enterobacteriaceae (npr. E. coli, K. pneumoniae, Proteus mirabilis) koji ne iskazuju ampC β–laktamaze niti proizvode ESBL.

 

Cefalosporini 4. generacije: cefepim ima dobru djelotvornost protiv gram–pozitivnih koka (slično cefotaksimu) i Pseudomonasa (slično ceftazidimu) a pojačanu aktivnost protiv mnogih Enterobacteriaceae. Cefalosporini 3. i 4. generacije se obično primjenjuju za polimikrobne infekcije koje uključuju gram–negativne bacile i gram–pozitivne koke (npr. intra–abdominalna sepsa, dekubitalni ulkusi, infekcije dijabetičkog stopala).

 

Cefalosporini se ne bi smjeli davati bolesnicima koji su imali anafilaktičnu reakciju na penicilin.

AMINOGLIKOZIDI

Aminoglikozidi su baktericidni. Vežu se za ribosom 30S i na taj način ometaju sintezu bakterijskih proteina.

Aminoglikozidi se propisuju za ozbiljne gram–negativne infekcije, posebno za Pseudomonas aeruginosa. Djelotvorni su protiv većine gram–negativnih aerobnih bacila ali ne i protiv anaeroba i većine gram–pozitivnih bakterija.

Aminoglikozidi se rijetko primjenjuju sami, u pravilu za kugu i tularemiju. Daju se zajedno sa β–laktamima širokog spektra kod teških infekcija. Gentamicin ili, rjeđe, streptomicin mogu se primijeniti zajedno s drugim antimikrobicima za liječenje streptokoknog ili enterokoknog endokarditisa.

Svi su aminoglikozidi nefrotoksični (često reverzibilno) i ototoksični (često ireverzibilno). Zbog toksičnosti, neomicin i kanamicin se primjenjuju samo lokalno u malim količinama. 

KINOLONI

Fluorokinoloni iskazuju baktericidno djelovanje ovisno o koncentraciji koje inhibira aktivnost DNK

Fluorokinoloni su djelotvorni protiv Neisseria, Haemophilus influenzae, Moraxella catarrhalis, Mycoplasma, Chlamydia i Chlamydophila, Legionella, Enterobacteriaceae i, posebno ciprofloksacin, protiv Pseudomonas aeruginosa. Fluorokinoloni su također djelotvorni protiv Mycobacterium tuberculosis, nekih atipičnih mikobakterija i stafilokoka osjetljivih na meticilin

Kako se primjena povećava, rezistencija se razvija među Enterobacteriaceae, P. aeruginosa, S. pneumoniae i Neisseria, osobito među starijim fluorokinolonima.

Ozbiljne štetne nuspojave su rijetke.

MAKROLIDI

Makrolidi su prvenstveno bakteriostatici; vezujući se za podjedinicu ribosoma 50S, inhibiraju bakterijsku sintezu proteina.

Indikacije: Ovi su lijekovi djelotvorni protiv aerobnih i anaerobnih gram–pozitivnih koka

Makrolidi se smatraju lijekovima izbora za infekcije streptokokom grupe A i pneumokokne infekcije kad se ne može primijeniti penicilin

Eritromicin obično uzrokuje GI tegobe ovisne o dozi, ima brojne interakcije s lijekovima jer inhibira metabolizam u jetri preko sustava citokroma P–450.

KARBAPENEMI, MONOBAKTAMI, TERTRACIKLINI, KLORAMFENIKOL ...

Tetraciklini su bakteriostatski antibiotici koji se vežu za podjedinicu ribosoma 30S, te tako inhibiraju bakterijsku sintezu proteina.

Tetraciklini su djelotvorni kod infekcija koje uzrokuju rikecije, spirohete (Treponema pallidum, Borrelia burgdorferi), Helicobacter pylori, Vibrio sp, Yersinia pestis, Francisella tularensis, Brucella sp, Bacillus anthracis, Plasmodium vivax, Plasmodium falciparum, Mycoplasma te Chlamydia i Chlamydophila.

Toksičnost: Mogu dovesti do obojenosti zubi, hipoplazije zubne cakline, te abnormalnog rasta kostiju u djece ≤8 godina i fetusa. Zato, tetracikline treba izbjegavati poslije 1. tromjesečja trudnoće, u dojilja i u djece <8 godina. U dojenčadi se može pojaviti idiopatska intrakranijska hipertenzija i ispupčenje fontanela.

Kloramfenikol je prvenstveno bakteriostatik. Veže se za podjedinicu 50S ribosoma, i tako inhibira sintezu bjelančevina u bakteriji.

Kloramfenikol ima širok spektar djelovanja protiv gram–pozitivnih i gram–negativnih koka i bacila (uključujući anaerobe), Rickettsia, Mycoplasma, te Chlamydia i Chlamydophila. Zbog toksičnog djelovanja na koštanu moždinu, raspoloživosti alternativnih antibiotika i pojave rezistencije, kloramfenikol više nije lijek izbora za bilo koju infekciju, izuzev ozbiljnih infekcija prouzročenih malobrojnim multirezistentnim patogenima koji su i dalje osjetljivi na ovaj antibiotik.

Neonatalni sindrom sive bebe, koji uključuje cirkulacijski kolaps, često je fatalan.

Metronidazol je baktericidan a koristi se prvenstveno protiv anaeroba i nekih protozoa.

Metronidazol je djelotvoran protiv svih obvezatnih anaerobnih bakterija i nekih protozoa (npr. Trichomonas vaginalis, Entamoeba histolytica, Giardia lamblia).

Metronidazol se prvenstveno koristi za infekcije koje uzrokuju obvezatni anaerobi (npr. intra–abdominalne, pelvične, mekotkivne, periodontalne i odontogene infekcije, te apsces pluća), obično s drugim antimikrobicima. Metronidazol je lijek izbora za bakterijsku vaginozu. Daje se i kod Crohnove bolesti. Učinkovit je kod meningitisa, apscesa mozga, endokarditisa i septikemije. Učinkovit je za Clostridium difficile kolitis kad se primijeni oralno ili IV (kad bolesnik nije u stanju uzimati lijek per os). Metronidazol je u kombinaciji s drugim lijekovima učinkovit za peptički ulkus prouzročen s Helicobacter pylori. 

Toksičnost: Mučnina, povraćanje, glavobolja, konvulzije, sinkopa, druge reakcije CNS–a i periferna neuropatija mogu se javiti; prijavljeni su osip, vrućica i reverzibilna neutropenija. Može izazvati metalni okus u ustima i tamnu mokraću. Disulfiramska reakcija je moguća. Ne davati u prvom tromjesečju trudnoće. 

Vankomicin je baktericidni antibiotik koji inhibira sintezu stanične stijenke.

Vankomicin je lijek izbora za ozbiljne infekcije i endokarditis uzrokovan sa S. aureus, koagulaza–negativnim stafilokokima, Streptococcus pneumoniae, β–hemolitičnim streptokokima, Corynebacterium grupe JK, viridans streptokokima, ili enterokokima kad se ne mogu primijeniti β–laktami zbog rezistencije ili alergije na lijekove. 

Toksičnost: Reakcije preosjetljivosti (osip, vrućica, te reverzibilna neutropenija i trombocitopenija) su moguće, osobito kad terapija traje >2 tjedna. Nefrotoksičnost je rijetka 

LIJEČENJE VIRUSNIH INFEKCIJA

Antivirotici: Do napretka u primjeni antivirusnih lijekova dolazi brzo. Antivirusno liječenje može biti usmjereno na različita razdoblja replikacije virusa. Ono se može uplitati u vezanje virusnih čestica na membrane stanica domaćina ili u razodijevanje virusnih nukleinskih kiselina, sprječavati stanični receptor ili čimbenik potreban za replikaciju virusa ili blokirati specifične enzime i bjelančevine koje kodira virus, bitne za virusnu replikaciju ali koji nisu normalni za metabolizam stanice domaćina a koji se u njoj stvaraju. 

TAMIFLU je selektivni je inhibitor enzima neuraminidaze virusa gripe, glikoproteina koji se nalaze na površini viriona. Aktivnost enzima virusne neuraminidaze važna je i za ulazak virusa u nezaražene stanice i za oslobađanje tek formiranih virusnih čestica iz zaraženih stanica te za daljnje širenje virusa u tijelu.

Interferoni: Interferoni su spojevi koje otpuštaju zaražene stanice domaćina prilikom odgovora na virusne ili druge strane antigene. Postoji mnogo različitih interferona, koji imaju brojne učinke koji obuhvaćaju prekid translacije i transkripcije virusne RNK i zaustavljanje virusne replikacije bez prekidanja normalnih funkcija stanice domaćina

Cjepiva i imuni globulini: Cjepiva djeluju poticanjem vlastite imunosti. Cjepiva protiv virusa koja se široko primjenjuju su ona protiv gripe, ospica, zaušnjaka, poliomijelitisa, bjesnoće, rubeole, hepatitisa A, hepatitisa B, varicele i žute groznice. Cjepiva protiv adenovirusa i boginja postoje, no primjenjuju se samo u visokorizičnim skupinama (npr. vojni novaci).

Imuni globulini postoje za pasivnu imunu profilaksu u ograničenim okolnostima. Neki se primjenjuju nakon izlaganja (npr. imuni globulini protiv bjesnoće, hepatitisa). Drugi mogu pomoći pri liječenju bolesti.

ANTISEPTICI I DEZINFICIJENSI

ASEPSA

Asepsa podrazumijeva provođenje postupaka i mjera kojima se potpuno uništavaju mikroorganizmi na materijalu koji dolazi u dodir sa bolesnikom tijekom kirurškog postupka.  To je pojam koji podrazumijeva odsustvo svih mikroorganizama u svim njihovim oblicima. Asepsa se postiže STERILIZACIJOM.

ANTISEPSA

Antisepsa je skup postupaka i mjera kojima se uništavaju uzročnici infekcije ili se njihova virulentnost toliko oslabi da ne mogu izazvati infekciju. Za razliku od asepse, antisepsa dozvoljava prisutnsot oslabljenih mikroorganimaza. Antisepsa se postiže metodama DEZINFEKCIJE.

Sredstva koja se najčešće koriste kao dezinficijensi i antiseptici su:

1. Etilni alkohol (70%) – upotrebljava se za dezinfekciju kože. Ne djeluje na spore i viruse. Djeluje bakteriostatski i najbolje antiseptičko djelovanje ima u koncentraciji od 70%.

2. Vodikov peroksid, hidrogen, H2O2 – u  provođenju asepse i antisepse koristi se razrijeđeni vodikov peroksid (3%, 6% i 12%). Primjenjuje se za dezinfekciju kože i čišćenje rana. U dodiru sa zrakom hidrogen oslobađa kisik koji pjeni i mehanički čisti ranu. Pri tome stvara aerobne uslove, te onemogućava  anaerobne infekcije. 

3. Povidon jod je preparat koji sadrži aktivni jod u organskom obliku polivinil-pirolidon-jod kompleksa. Djeluje baktericidno i koristi se za pripremu operativnog polja, ruku operatera i ispiranje rana. Ne smije se primjenjivati u osoba alergičnih na jod. 

4. Tinktura joda (5-10% otopina neorganskog joda u alkoholu) se upotrebljava za dezinfekciju kože i pripremu operativnog polja. Zbog osjećaja pečenja i NEKROZE gornjih slojeva kože, tinktura joda se rijetko koristi.

5. Rivanol je akridinska (tripoflavin) i upotrebljava se kao 1 % otopina za ispiranje inficiranih rana i u toku operacija za ispiranje ehinokoknih cista. Kada se znaci infekcije u rani izgube treba prestati s upotrebom rivanola, jer  USPORAVA STVARANJE GRANULACIJA i zarastanje rane

6. Borna kiselina (acidum boricum 3%) se upotrebljava za ispiranje mokraćnog mjehura, a u manjoj koncentraciji u oftalmologiji i otorinolaringologiji. Smatra se da djeluje na gljivične bolesti kože i sluznice. Danas se borna kiselina rijetko koristi jer je  vjerojatno KANCEROGENA.

7. Kloramin je preparat klora. U 2% otopini se upotrebljava za ispiranje trbušne šupljine, inficiranih rana, usta, uretre i vagine

8. Klorni kreč, razrijeđen u vodi u odnosu 1:5 koristi se za dezinfekciju izlučevina- isputuma, stolice i urina.

9. Desol i asepsil  upotrebljavaju se za dezinfekciju instrumenata i prostorija. U manjoj koncentraciji se koriste za pranje ruku kirurga i pripremu operativnog polja.

10. Formalin je otopina plina formaldehida u vodi. Tablete formaldehida se koriste za dezinfekciju instrumenata koji se ne kuhaju. 

11. Medicinski benzin se koristi za uklanjanje masnoća i grubih nečistoća i tragova flastera sa kože i iz okoline rane, ali kako se njime ne vrši dezinfekcija, on NE SPADA U ANTISEPTIČKA SREDSTVA. Ne smije se primjenjivati na koži lica i vrata.

KVIZ

https://docs.google.com/forms/d/e/1FAIpQLSdNfW8Vnz1u_ElSVyrCyKHby3nsSAX5_1vujgbCrDKeLuMb3Q/viewform


http://free-bj.t-com.hr/skiklubbjelovar/KVIZ/ANTIMIKROBNI_KRIZALJKA.htm


ANTIMIKROBNI LIJEKOVI U PRAKSI
http://free-bj.t-com.hr/skiklubbjelovar/KVIZ/ANTIMIKROBNI_KVIZ.htm