PENICILINI
Penicilini su baktericidni
lijekovi.
Mehanizam djelovanja penicilina: vjerojatno se radi o
aktivaciji autolitičnih enzima koji
razaraju bakterijsku stijenku nekih mikroorganizama.
Rezistencija
mikroorganizama na peniciline: Neki organizmi
proizvode β–laktamazu, koja inaktivira lijek
Kako premostiti
problem rezistencije mikroorganizam na penicilin: učinak može spriječiti dodavanjem inhibitora β–laktamaze (klavulanska kiselina, sulbaktam ili
tazobaktam).
Zašto perzistira
problem rezistencije mikroorganizama na peniciline: raspoloživi inhibitori β–laktamaze ne inhibiraju ampC β–laktamaze koje obično proizvode Enterobacter, Serratia, P. aeruginosa, Citrobacter, Providencia i Morganella a samo djelomično mogu inhibirati β–laktamaze proširenog spektra koje stvaraju neke K. pneumoniae, E. coli i druge Enterobacteriaceae.
Indikacije:
Lijekovi slični penicilinu G (uključujući penicilin V)
prvenstveno se koriste za gram–pozitivne organizme i neke gram–negativne koke
(npr. meningokoke).
Amoksicilin i ampicilin su djelotvorniji protiv enterokoka i
nekih gram–negativnih bacila, kao što su H. influenzae koji ne proizvodi β– laktamazu, E. coli i P. mirabilis; Salmonella i Shigella.
Penicilini rezistentni na penicilinazu upotrebljavaju se
prvenstveno za S.
aureus koji proizvodi penicilinazu.
Penicilini širokog spektra (antipseudomonasni) imaju
djelovanje slično ampicilinu ali su također djelotvorni i protiv nekih sojeva Enterobactera i Serratia te mnogih sojeva P. aeruginosa.
Penicilini širokog spektra pokazuju sinergiju s
aminoglikozidima, s kojima se obično kombiniraju za pseudomonasne infekcije.
CEFALOSPORINI
Cefalosporini su baktericidni
a djelotvorni su protiv gram–pozitivnih
i gram–negativnih bakterija.
Indikacije:
Cefalosporini 1. generacije imaju izvrsnu djelotvornost
protiv gram–pozitivnih koka.
Cefalosporini 2. generacije i cefamicini (cefoksitin i cefotetan)
često se koriste za polimikrobne infekcije koje uključuju gram–negativne bacile
i gram–pozitivne koke.
Cefalosporini 3. generacije su djelotvorni protiv Haemophilus
influenzae i nekih Enterobacteriaceae (npr. E. coli, K. pneumoniae, Proteus mirabilis) koji ne iskazuju ampC β–laktamaze niti proizvode ESBL.
Cefalosporini 4. generacije: cefepim ima dobru djelotvornost
protiv gram–pozitivnih koka (slično cefotaksimu) i Pseudomonasa (slično ceftazidimu) a pojačanu aktivnost protiv mnogih Enterobacteriaceae. Cefalosporini 3. i 4. generacije se obično primjenjuju za
polimikrobne infekcije koje uključuju gram–negativne bacile i gram–pozitivne
koke (npr. intra–abdominalna sepsa, dekubitalni ulkusi, infekcije dijabetičkog
stopala).
Cefalosporini se ne bi smjeli davati bolesnicima koji su imali anafilaktičnu reakciju
na penicilin.
AMINOGLIKOZIDI
Aminoglikozidi su baktericidni.
Vežu se za ribosom 30S i na taj način ometaju sintezu bakterijskih proteina.
Aminoglikozidi se propisuju za
ozbiljne gram–negativne infekcije, posebno za Pseudomonas
aeruginosa. Djelotvorni su protiv većine gram–negativnih aerobnih
bacila ali ne i protiv anaeroba i većine gram–pozitivnih bakterija.
Aminoglikozidi se rijetko
primjenjuju sami, u pravilu za kugu i tularemiju. Daju se zajedno sa β–laktamima širokog spektra kod teških infekcija.
Gentamicin ili, rjeđe, streptomicin mogu se primijeniti zajedno s drugim
antimikrobicima za liječenje streptokoknog ili enterokoknog endokarditisa.
Svi su aminoglikozidi nefrotoksični
(često reverzibilno) i ototoksični (često ireverzibilno). Zbog
toksičnosti, neomicin i kanamicin se primjenjuju samo lokalno u malim
količinama.
KINOLONI
Fluorokinoloni iskazuju
baktericidno djelovanje
ovisno o koncentraciji koje inhibira aktivnost DNK
Fluorokinoloni su
djelotvorni protiv Neisseria, Haemophilus influenzae, Moraxella catarrhalis, Mycoplasma, Chlamydia i Chlamydophila, Legionella, Enterobacteriaceae i,
posebno ciprofloksacin, protiv Pseudomonas aeruginosa. Fluorokinoloni su također djelotvorni protiv Mycobacterium
tuberculosis, nekih atipičnih mikobakterija i stafilokoka
osjetljivih na meticilin
Kako se primjena
povećava, rezistencija se razvija
među Enterobacteriaceae, P. aeruginosa, S. pneumoniae i Neisseria, osobito među starijim fluorokinolonima.
Ozbiljne štetne nuspojave su
rijetke.
MAKROLIDI
Makrolidi su prvenstveno
bakteriostatici; vezujući se za podjedinicu ribosoma 50S, inhibiraju
bakterijsku sintezu proteina.
Indikacije: Ovi su lijekovi djelotvorni protiv aerobnih i anaerobnih
gram–pozitivnih koka
Makrolidi se smatraju lijekovima
izbora za infekcije streptokokom grupe A i pneumokokne infekcije kad se ne može
primijeniti penicilin
Eritromicin obično uzrokuje GI
tegobe ovisne o dozi, ima brojne interakcije s lijekovima jer inhibira
metabolizam u jetri preko sustava citokroma P–450.
KARBAPENEMI, MONOBAKTAMI, TERTRACIKLINI, KLORAMFENIKOL ...
Tetraciklini su bakteriostatski
antibiotici koji se vežu za podjedinicu ribosoma 30S, te tako inhibiraju bakterijsku sintezu proteina.
Tetraciklini su djelotvorni kod infekcija koje uzrokuju rikecije,
spirohete (Treponema
pallidum, Borrelia burgdorferi), Helicobacter pylori, Vibrio sp, Yersinia
pestis, Francisella tularensis, Brucella sp, Bacillus anthracis, Plasmodium vivax, Plasmodium falciparum, Mycoplasma te Chlamydia i Chlamydophila.
Toksičnost: Mogu dovesti do obojenosti zubi, hipoplazije zubne cakline,
te abnormalnog rasta kostiju u djece ≤8 godina i fetusa. Zato,
tetracikline treba izbjegavati
poslije 1. tromjesečja trudnoće, u dojilja i u djece <8 godina. U dojenčadi se može pojaviti idiopatska intrakranijska
hipertenzija i ispupčenje fontanela.
Cjepiva i imuni globulini: Cjepiva djeluju poticanjem vlastite imunosti. Cjepiva protiv virusa koja se široko primjenjuju su ona protiv gripe, ospica, zaušnjaka, poliomijelitisa, bjesnoće, rubeole, hepatitisa A, hepatitisa B, varicele i žute groznice. Cjepiva protiv adenovirusa i boginja postoje, no primjenjuju se samo u visokorizičnim skupinama (npr. vojni novaci).
Imuni globulini postoje za pasivnu imunu profilaksu u ograničenim okolnostima. Neki se primjenjuju nakon izlaganja (npr. imuni globulini protiv bjesnoće, hepatitisa). Drugi mogu pomoći pri liječenju bolesti.
ANTISEPTICI I DEZINFICIJENSI
ASEPSAAsepsa podrazumijeva provođenje postupaka i mjera kojima se potpuno uništavaju mikroorganizmi na materijalu koji dolazi u dodir sa bolesnikom tijekom kirurškog postupka. To je pojam koji podrazumijeva odsustvo svih mikroorganizama u svim njihovim oblicima. Asepsa se postiže STERILIZACIJOM.
ANTISEPSAAntisepsa je skup postupaka i mjera kojima se uništavaju uzročnici infekcije ili se njihova virulentnost toliko oslabi da ne mogu izazvati infekciju. Za razliku od asepse, antisepsa dozvoljava prisutnsot oslabljenih mikroorganimaza. Antisepsa se postiže metodama DEZINFEKCIJE.
Sredstva koja se najčešće koriste kao dezinficijensi i antiseptici su:
1. Etilni alkohol (70%) – upotrebljava se za dezinfekciju kože. Ne djeluje na spore i viruse. Djeluje bakteriostatski i najbolje antiseptičko djelovanje ima u koncentraciji od 70%.
2. Vodikov peroksid, hidrogen, H2O2 – u provođenju asepse i antisepse koristi se razrijeđeni vodikov peroksid (3%, 6% i 12%). Primjenjuje se za dezinfekciju kože i čišćenje rana. U dodiru sa zrakom hidrogen oslobađa kisik koji pjeni i mehanički čisti ranu. Pri tome stvara aerobne uslove, te onemogućava anaerobne infekcije.
3. Povidon jod je preparat koji sadrži aktivni jod u organskom obliku polivinil-pirolidon-jod kompleksa. Djeluje baktericidno i koristi se za pripremu operativnog polja, ruku operatera i ispiranje rana. Ne smije se primjenjivati u osoba alergičnih na jod.
4. Tinktura joda (5-10% otopina neorganskog joda u alkoholu) se upotrebljava za dezinfekciju kože i pripremu operativnog polja. Zbog osjećaja pečenja i NEKROZE gornjih slojeva kože, tinktura joda se rijetko koristi.
5. Rivanol je akridinska (tripoflavin) i upotrebljava se kao 1 % otopina za ispiranje inficiranih rana i u toku operacija za ispiranje ehinokoknih cista. Kada se znaci infekcije u rani izgube treba prestati s upotrebom rivanola, jer USPORAVA STVARANJE GRANULACIJA i zarastanje rane
6. Borna kiselina (acidum boricum 3%) se upotrebljava za ispiranje mokraćnog mjehura, a u manjoj koncentraciji u oftalmologiji i otorinolaringologiji. Smatra se da djeluje na gljivične bolesti kože i sluznice. Danas se borna kiselina rijetko koristi jer je vjerojatno KANCEROGENA.
7. Kloramin je preparat klora. U 2% otopini se upotrebljava za ispiranje trbušne šupljine, inficiranih rana, usta, uretre i vagine
8. Klorni kreč, razrijeđen u vodi u odnosu 1:5 koristi se za dezinfekciju izlučevina- isputuma, stolice i urina.
9. Desol i asepsil upotrebljavaju se za dezinfekciju instrumenata i prostorija. U manjoj koncentraciji se koriste za pranje ruku kirurga i pripremu operativnog polja.
10. Formalin je otopina plina formaldehida u vodi. Tablete formaldehida se koriste za dezinfekciju instrumenata koji se ne kuhaju.
11. Medicinski benzin se koristi za uklanjanje masnoća i grubih nečistoća i tragova flastera sa kože i iz okoline rane, ali kako se njime ne vrši dezinfekcija, on NE SPADA U ANTISEPTIČKA SREDSTVA. Ne smije se primjenjivati na koži lica i vrata.
KVIZ
https://docs.google.com/forms/d/e/1FAIpQLSdNfW8Vnz1u_ElSVyrCyKHby3nsSAX5_1vujgbCrDKeLuMb3Q/viewform
http://free-bj.t-com.hr/skiklubbjelovar/KVIZ/ANTIMIKROBNI_KRIZALJKA.htm
ANTIMIKROBNI LIJEKOVI U PRAKSI
http://free-bj.t-com.hr/skiklubbjelovar/KVIZ/ANTIMIKROBNI_KVIZ.htm